Površinska obrada automobilskih dijelova odnosi se na proces obrade velikog broja metalnih dijelova i malog broja plastičnih dijelova kako bi se poboljšala njihova otpornost na koroziju, otpornost na habanje i estetika, čime se zadovoljavaju zahtjevi korisnika. Uz kontinuirano unapređenje tehnologije površinske obrade, metode za obradu dijelova automobila također su se stalno obogaćivale. Trenutno postoji pet glavnih metoda: elektrohemijski tretman, oblaganje, hemijska obrada, toplotna obrada i vakuumske metode.
Istorija razvoja industrije površinske obrade automobilskih delova usko je povezana sa evolucijom i tehnološkim napretkom automobilske industrije. Rane tehnologije površinske obrade bile su relativno jednostavne, uglavnom se fokusirale na prevenciju rđe i osnovnu dekoraciju, kao što je premaz boje, kako bi se zaštitili izloženi metalni dijelovi od korozije. Sa razvojem automobilske industrije i sve većim zahtjevima potrošača za automobilskim performansama, estetikom i izdržljivošću, tehnologije površinske obrade postepeno su se diverzificirale i postale složenije. Sredinom 20. stoljeća, široka primjena tehnologije galvanizacije označila je veliki napredak u industriji površinske obrade, ne samo da je poboljšala otpornost dijelova na koroziju već i poboljšala njihov izgled.
Posljedično, uvođenje tehnologija kao što su elektrobezkonfekcija i fosfatiranje dodatno su obogatile metode površinske obrade, postavljajući temelje za poboljšanje otpornosti na habanje, otpornost na koroziju i otpornost na zamor automobilskih dijelova. Ulaskom u 21. vijek, sa sve strožim ekološkim propisima i promocijom laganih i inteligentnih automobilskih trendova, industrija površinske obrade automobilskih dijelova uvela je novu eru transformacije. Ekološki prihvatljivi premazi, kao što su boje na bazi vode- i premazi u prahu, počeli su da zamjenjuju tradicionalne premaze na bazi rastvarača- kako bi se smanjile emisije isparljivih organskih jedinjenja (VOC). Istovremeno, porast naprednih tehnologija površinske obrade kao što su fizičko taloženje parom (PVD), hemijsko taloženje pare (CVD) i raspršivanje plazma ne samo da je poboljšao tvrdoću i otpornost na toplinu premaza, već je omogućio i funkcionalne površinske obrade, kao što je poboljšanje antistatičkih i samo-mogućnosti, kao što je zaštita senzorskih i elektronskih komponenti ekrana.